EDUKACIJA (ODGOJ I OBRAZOVANJE)
EDUKACIJA (educo,educare) je riječ latinskog podrijetla, a na hrvatskom jeziku pojavljuje se kao tuđica i prevodi se najčešće sa složenim izrazom ODGOJ I OBRAZOVANJE.
Razlog tomu je što u hrvatskom jeziku ne postoji jedna jedinstvena riječ koja bi obuhvatila pojam u cijelosti, pa se stoga često i koristi sama tuđica-EDUKACIJA.
Mnogi stručnjaci razlikuju pojam odgoja u širem smislu, kada on obuhvaća i obrazovanje, i odgoj u užem smislu. Riječ ODGOJ označava razvoj ličnosti koja se odgaja i odnosi se na razvoj kognitivnoga, afektivnoga i psihomotoričnog područja ličnosti, te razvoja stajališta, mišljenja i uvjerenja pojedinca.
Kada se kaže OBRAZOVANJE, tada se misli na usvajanje i stjecanje znanja, vještina i navika, bilo da oni predstavljaju temelj općoj kulturi ili specifična znanja iz nekog određenog područja ljudske djelatnosti ili znanosti.
Obrazovanje se može širiti ili produbljivati pa ga često stupnjujemo od niskog do visokog stupnja naobrazbe. Kada za nekoga kažemo da jest ili nije odgojen, najčešće mislimo na "kućni odgoj" koji svaki čovjek u većoj ili manjoj mjeri dobiva u svojoj obitelji.
Međutim, mjerilo za odgojenost ili neodgojenost određenog pripadnika jedne društvene zajednice varira od društva do društva i danas, ali i kroz povijest, ti su se odgojni ideali mijenjali.
ODGOJNI IDEALI jednog društva, to jest očekivanja koja su usmjerena prema svakome njegovom pripadniku, izražena su u odgojnim ciljevima određenog društva.
| Dan zaljubljenih - Valentinovo |
| Ogovori Vlade RH na upitnik EU |
| OSCE/OESS |
| Novi energenti - auto na zrak |
| Sigma centar |
| Hrvatski centar za razminiranje |
| Minska situacija općine Ogulin |
| Rubrika "Foto komarac" |
| PCAP Int. |
| AIDS...sve što ste željeli znati |
| Jezerce Luščić - stručna analiza |
| Družba Adria - "Tko to tamo peva"? |
| IOM |
| Međunarodni Dan zaštite močvara |
Pounutrenje, interiorizacija ili samoodgoj, te rad na samome sebi bitan je dio odgoja pojedinca jer koliko se god društvo trudilo, pojedinac sve te utjecaje i ne prihvaća. Drugi cilj je EKONOMSKI, profit, dobrobit i blagostanje za društvo i pojedinca, za što je potrebno steći neke navike i vještine rada i ponašanja. Treći dio je SOCIJALNI jer se od pojedinca očekuje da prihvati norme ponašanja društva u kojemu živi. Cilj je homogeno društvo bez devijantnoga i kriminalnog ponašanja, ponašanje na način kako to propisuju zakoni i moral toga društva. Smisao postojanja i razvoja društva koje je pozitivno usmjereno, u idealnom je smislu razvoj i sreća svakog člana tog društva.
Tako bi i u odgojnom smislu svrha odgoja trebala biti pridonošenje razvoju i sreći svakog pojedinca. Polazište odgojnog djelovanja svakako je ličnost odgajanika ma tko on bio. Čovjek-odgajanik je jedinstvena i neponovljiva pojava u prostoru i vremenu. Vrlo je važno u odgojnom radu individualno pristupiti svakom odgajaniku. Tri su područja razvoja čovjekove ličnosti: KOGNITIVNO područje uključuje stjecanje znanja, određenih činjenica i generalizacija, ali i razvoj pojedinih mentalnih procesa kao što su shvaćanje onoga što učimo, primjenjivanje onoga što učimo, analiziranje i sintetiziranje onoga što učimo kao i vrednovanje, ocjenjivanje i prosuđivanje onoga što učimo. Psihološki gledano, kognitivno područje se odnosi na mentalne procese temeljene na logici. Mentalni procesi traju vrlo kratko i mijenjaju se u sekundi, pa je čovjekova svijest stalno okupirana mislima.
AFEKTIVNO područje u psihološkom smislu obuhvaća efekte, emocije, raspoloženja i osjećaje koje određujemo kao stanja koja traju od nekoliko sekundi do nekoliko sati (emocije) ili nekoliko dana, tjedana (raspoloženja). Pri tome doživljavamo psihičke (živčane) kao i tjelesne fenomene, a njihovu pojavu prate hormonske reakcije. Zato i kažemo da osjećaji ne borave u glavi, već kao prava ljudska osobina u trbuhu gdje uzimaju dah, pospješuju ubrzano kucanje srca i slično. Osjećaji i emocije bitni su nositelji čovjekove energije. Postoji područje neutralnosti i pasivizacije kad na svijet gledamo naizgled neosjećajno i neutralno što predstavlja sposobnost samokontrole pojedinca. To je pozitivno za razliku od apatije, gubitka interesa za bilo koga ili bilo što, bilo kakvu aktivnost, što je negativno. U odgojnom smislu u sklopu afektivnog područja razvoja treba razviti osjetljivost odgajanika na pojave, situacije ili osobe. Tu bi dakako bio važan razvoj empatije kao sposobnosti shvaćanja drugoga na način kako on to želi, što je temelj kvalitetne komunikacije i kvalitetna međuljudskog odnosa.
Nadalje tu je svakako važno razvijati volju, interese i motiviranost za različite aktivnosti, razvoj i stvaranje stajališta i mišljenjima o pojavama, problemima i događajima, te o drugim osobama ili samom sebi. Odgojno djelovanje obuhvaća još i PSIHOMOTORIČKO područje razvoja. Ono se odnosi na razvoj i kontrolu fiziologije i kinezilogije, to jest za upravljanje i kontrolu našeg ponašanja, naših aktivnosti i djelovanja, odnosa prema sebi, drugima i okolini koja nas okružuje. Odgoj i obrazovanje samo su uvjetno teorijski dva fenomena, ali u praksi to je jedinstven i cjelovit proces. Dok usvajamo neka nova znanja mi nužno mijenjamo ili učvršćujemo svoje stajalište i mišljenja, bolje razumijevamo i shvaćamo određene fenomene, što predstavlja rezultat odgojnog djelovanja. Specifičan doprinos odgojnog sadržaja razvoju odgajanikove ličnosti treba procjenjivati i sa stajališta korisnosti za pojedinca ili za društvo jer oni mogu voditi razvoju pozitivne i konstruktivne ličnosti, ali i negativne, destruktivne ličnosti.
Uostalom, i iz povijesnog razvoja znanosti i njezine uporabe te iz uvida u sadašnji trenutak ljudskog društva moguće je naći potvrdu o korištenju ljudskog znanja, znanosti i njezinih dostignuća u najrazornije svrhe - sve do mogućnosti uništenja ljudskog roda. Ako su ikada ljudskom društvu bile potrebne snage razuma, onda je to upravo sada. Stoga ne možemo odgoj i obrazovanje, poglavito mladih naraštaja, prepustiti stihiji i slučaju. Nužno je namjerno, intencionalno nastojanje da se kroz organizirane oblike osiguraju željeni pozitivni odgojni utjecaji i sadržaji koji će pridonositi ostvarenju onih odgojnih ideala koje je društvo zacrtalo. Ovdje je uvijek moguć prigovor internacionalnosti da manipulira mlađim naraštajima, što je dakako moguće. Stoga je nužno organizirano i sustavno odgojno djelovanje uz poštivanje odgajanikove ličnosti, njegovih mogućnosti, interesa i potreba.
Što je djete mlađe, izloženije je različitim utjecajima koji se ugrađuju u njegovu ličnost, pa je briga za odgoj najmlađih u društvu i najvažnija, ali to ne znači da se odrasli ne mugi i ne trebaju odgajati. Odgoj je trajna kategorija jer znači razvoj i mijenjenje ličnosti, a to je moguće i događa se čitav život. Međutim, tijekom odrastanja sadržaji i načini utjecaja na čovjeka se mijenjaju. U odrasloj dobi jedan od najjačih mehanizama odgojnog djelovanja je samoodgoj o kojem se nažalost malo piše i govori. Tu je čovjek uglavnom prepušten samome sebi. Svjedoci smo, na žalost, vrlo negativnih utjecaja i pojava u društvu koji štete i pojedincu i društvu u cjelini:droga, alkohol, zanemarivanje bližnjih, agresivnost, nasilje, destruktivnost, ali i otuđenost, osamljenost i depresivnost. Briga za odrasle i nuđenje pozitivnih sadržaja i aktivnosti na organizirani način spriječili bi ovakve negativne pojave i doveli do ozdravljenja društvenih bolesti.
Ovo je osobito važno i stoga što odrasli svojim lošim navikama i ponašanjima daju loš primjer mladima. I tako se vrtimo u krug, rješavajući problem zdravog društva samo parcijalno ako se brinemo samo za odgoj mladih naraštaja. Kako bi čovjek u samoodgoju bio što uspješniji, važno je na odgojnom planu razvijati disciplinu, odvažnost i volju. Radeći na sebi i za sebe u smislu razvoja, čovjek može doseći neslućene granice. Za to ima mnogo primjera iz bliže i dalje prošlosti: Benjamin Franklin, Mahatma Gandhi, Winston Churchill i mnogi drugi. Ovo su samo neki živi primjeri kako je moguće i potrebno mijenjati sebe u interesu mladih naraštaja. Mijenjanje je pravo svakog ljudskog bića. Trebamo preispitati sebe jesmo li dostojni oponašanja, pružamo li dobar primjer mladima? Ako ne, tada je jedini stvarni doprinos odgoju mladih naraštaja mijenjanje sebe samih, a cilj je moguće sažeti u pet univerzalnih ljudskih vrijednosti: ISTINI, ISPRAVNOM DJELOVANJU, MIRU, LJUBAVI I NENASILJU. Za kraj, umjesto zaključka, navest ćemo deset savjeta za ispravno odgojno djelovanje za sve one odrasle koji ili olako shvaćaju svoju odgojnu dužnost ili su suviše zabrinuti i nesigurni u njoj.
Postupajte prema svoj djeci s jednakom ljubavi.
Neka njihovi prijatelji budu dobrodošli u vašem domu.
Nemojte se svađati pred njima.
Budite iskreni jedni preme drugima.
Nikada im nemojte lagati.
Uvijek odgovorite na njihove upite.
Nemojte ih kažnjavati u prisutnosti drugih.
Budite postojani u svojim raspoložunjima i ljubavi.
Budite stalno u njihovoj blizini.
Usredotočite se na njihove dobre strane,a ne na njihove promašaje.
Neka njihovi prijatelji budu dobrodošli u vašem domu.
Nemojte se svađati pred njima.
Budite iskreni jedni preme drugima.
Nikada im nemojte lagati.
Uvijek odgovorite na njihove upite.
Nemojte ih kažnjavati u prisutnosti drugih.
Budite postojani u svojim raspoložunjima i ljubavi.
Budite stalno u njihovoj blizini.
Usredotočite se na njihove dobre strane,a ne na njihove promašaje.
Edukacija je složen i dinamičan proces interaktivnog djelovanja svih pojedinaca društva međusobno, ali i djelovanje pojedinca na samog sebe (samoodgoj), a prema opće postavljenim idealima toga društva. Odgoj u najširem smislu (edukacija) je osnovni fenomen ljudskog postojanja.