DA LI STE ZNALI DA JE 26. RUJAN
DAN ZAHVALNOSTI ZA PLODOVE ZEMLJE ?
DAN ZAHVALNOSTI ZA PLODOVE ZEMLJE ?
PLODOVI ... kako to lijepo zvuči. Mi sadimo, ono raste i množi se, a svi sretni i zadovoljni nosimo kući puna kola našeg truda. Zanimljivo, nadasve zanimljivo. Kako to da su ljudska bića nagrađena mogućnošću da nam ova naša napaćena planeta daje plodove tj. hranu?
Zamislimo obratnu sliku: negostoljubiva i nekorisna hrpa zemlje od koje nema nikakve koristi osim što hodamo po njoj i spašava nas činjenice da bi mogli biti uvijek mokri. Jedan od ciljeva koje čovječanstvo danas treba uravnotežiti je skladan odnos ekologije i privrede, kako bi se prirodno bogatstvo naše planete sačuvalo i za buduće generacije.
Može se slobodno reći da to znači i generalno usmjerenje, težnju da se stvori bolji svijet, balansirajući socijalne, ekonomske i faktore zaštite životne sredine. Prije nešto više od deset godina, Svijetska komisija za životnu sredinu i razvoj (World Commision on Environment and Development), objavila je izvještaj pod nazivom „Naša zajednička budućnost („Our Common Future“) kojim se ukazuje na opasnost, po ljude i naš planet, od politike ekonomskog rasta bez uzimanja u obzir mogućnosti regeneracije planete Zemlje.
Ova komisija je definirala potrebe sadašnjosti, bez uskraćivanja mogućnosti budućim generacijma da zadovolje svoje potrebe. Svijetski lideri su na Zemaljskom sammitu u Rio de Janeiro-u 1992. godine usvojili preporuke Komisije, a jedan od rezultata sammita bila je Agenda 21 kojom se daju preporuke za održivo upravljanje zemljišnim, vodenim i šumskim resursima u 21. stoljeću.
| Udruga "Izvor" |
| Družba Adria=Družba Mafija |
| Transparency International |
| OSCE/OESS |
| Pcap Int. |
| Hrvatski centar za razminiranje |
| Minska situacija općine Cetingrad |
| Rubrika "Foto komarac" |
| Uputstva iz zavoda za zapošljavanje |
| Dan čistih planina |
| Prisjećamo se 11. rujna |
| Ljudska prava - ljudsko dostojanstvo |
| HHO - podružnica Karlovac |
| Europski Dan bez automobila |
Ekologija nije u sukobu sa ekonomijom
Jedna od predrasuda je da zaštita čovekove sredine dolazi u sukob sa interesima privrednog razvoja - rasta društvenog proizvoda, životnog standarda, otvaranja novih radnih mjesta. Praksa najrazvijenijih zemalja, ali i zemalja u razvoju, u posljednjem desetljeću dokazuje suprotno: tradicionalni koncept razvoja orijentiranog na rast proizvodnje i ujedno rast potrošnje prirodnih resursa došao je do svojih krajnjih granica. Tzv. "vanjski troškovi" koje proizvodi zagađivanje, iscrpljivanje resursa i narušavanje ljudskog zdravlja polako nadmašuju koristi koje dalji rast donosi. Kapital se danas u najrazvijenijim zemljama sve više ulaže u zaštitu okoline, štednju energije i drugih resursa i u razvoj tehnologija prijateljskih prema okolini. Upravo u tim područjima otvaraju se i brojna nova radna mesta. Manje razvijene zemlje nemaju izbora, moraju slijediti taj put. U osnovi, treba poticati mjere na lokalnom nivou, koje za cilj imaju spriječavanje zagađenja i rasipanje prirodnih bogatstava - plodova planete Zemlje.
I, GDJE JE HRVATSKA U CIJELOJ TOJ PRIČI?
Ekopoljoprivrednici i dalje proizvođači drugog reda
"Ekološka poljoprivreda nije državni prioritet". To je izjava ministra Bože Kovačevića iz studenoga prošle godine i dokaz da hrvatska Vlada i hrvatska politika s ekopoljoprivredom samo povremeno koketiraju. Zato je upitno je li Zakon o ekološkoj poljoprivredi koji napokon imamo, donesen radi njezina boljitka ili zato što je to država morala učiniti u skladu s obvezama proizišlim iz pridruživanja Europskoj uniji. Sudeći po onome kako se odgovorni odnose, vjerojatno je razlog ovo drugo.
Zaostajemo i za tranzicijskim zemljama
O položaju ekološke poljoprivrede zorno govore podaci: lani je u Hrvatskoj pod certificiranom proizvodnjom poljoprivrednih ekoproizvoda bilo samo oko 160 ha. Ukupno u Hrvatskoj od ekološke poljoprivrede živi samo pedesetak ljudi. To je gotovo zanemarivo prema ostalim europskim zemljama, čak i prema tranzicijskima s kojima se često uspoređujemo - u Češkoj je pod ekopoljoprivredom 175.000, u Slovačkoj 55.000, u Mađarskoj 50.000, a u susjednoj Sloveniji 6000 ha, s tim da sve te, kao i druge zemlje, grabe velikim koracima naprijed i sve su nam veći takmaci.
Na tržištu poplava strane ekorobe
Ekoproizvodi u Hrvatskoj su sve traženiji, što su shvatili strani proizvođači i u posljednje vrijeme tezge su preplavljene proizvodima iz Češke, Slovenije, Mađarske, a uskoro će vjerojatno stizati i iz drugih zemalja. Međutim, potražnja je još veća od ponude i ako ubrzamo korak u zakonskoj regulativi, još možemo konkurirati s domaćim proizvodima. Zakon o ekološkoj poljoprivredi donesen je, no od 16 ili 18 zakonskih podakata donesena su dva, šest je u pripremi, a ostali još nisu ni u primisli.S tim se poslom kasni devet mjeseci.
Tko će izdavati potvrdnice?
I, tu je već problem jer nema ni jedne nadzorne stanice (nema čak ni kadra koji bi se u njima trebao zaposliti), ispitni laboratoriji u svijetu su nepoznanica, a pravna osoba za provedbu postupka, odnosno kako se to u svijetu zove, certifikatorska kuća, koja izdaje certifikat u nas znan kao potvrdnica, također još nije ustanovljena. Kad se to riješi, ekopoljoprivrednike tek čeka opsežan posao da prođu sve urede, prikupe potvrde da uistinu proizvode hranu s ekološkim predznakom i da pri radnom tijelu Ministarstva poljoprivrede i šumarstva zatraže hrvatski ekoznak. Kad se tome doda da do sada nije za ekološku poljoprivredu bilo poticaja, da se sada odobravaju, ali u jednakim iznosima svima bez obzira što proizvode, te da se tek počinju otvarati kreditne linije, dok su se njima ostali poljoprivrednici i do sada mogli koristiti, logično je da se ekopoljoprivrednici osjećaju osobama drugog reda. To više što će ih se, nakon sređivanja zakonske regulative i dalje kontrolirati više nego konvencionalne poljoprivrednike, a to je dokaz da im se još ne vjeruje.