MEĐUNARODNI DAN SLOBODE MEDIJA 03.05
Proslava 1. maja je obilježavanje i podsjećanje na događaje u Chicag-u iz 1886. godine, ali sam ovaj dan ima posebno značenje za radnike širom svijeta. Naime, Federacija trgovačkih organizacija i Radnički sindikat su 1884. godine donijeli rezoluciju o osmosatnom radnom vremenu, koja je trebala stupiti na snagu 1. maja 1886. godine.
Ova rezolucija je izazvala generalni štrajk u cilju ostvarenja radničkih zahtjeva, jer sve legalne metode nisu uspjele. U travnju 1886. godine, 250.000 radnika se priključilo u štrajk. Međunarodna radnička organizacija (prva međunarodna organizacija te vrste u svijetu) 1889. godine proglasila je 1. maj praznikom radničke klase, kao znak sjećanja na događaje u "Hymarket square-u”.
Crvena zastava je postala simbol radničke krvi koja je pala za ostvarivanje radničkih prava.
DAN SUNCA 03.05
Naše Sunce će moći održavati život na Zemlji (onakav kakav mi poznajemo) toliko dugo koliko bude moglo zračiti energiju na sadašnjem nivou. Sunčevo zračenje se javlja kao produkt snažne termonulearne reakcije - fuzije. Da bi se proizvela ta ogromna energija, mora se potrošiti puno goriva.
Manje od 700.000.000 tona vodika sagori u nešto manje od 695.000.000 tona helijuma svake sekunde. Ali, oko 4.900.000 tona nedostaje i pretvara se u energiju zračenja koje Sunce gubi zauvijek. Samo jedan mali dio te energije uspijeva "pogoditi” Zemlju i dovoljan je kao izvor života na našoj planeti.
| PCAP International |
| Savez udruga za zaštitu potrošača
Hrvatske “Potrošač” |
| Društvo “Potrošač” |
| Hrvatska udruga za zaštitu potrošača |
| OSCE/OESS |
| Ljudska prava – prirodno pravo |
| IOM |
| Hrvatski centar za razminiranje |
| Minska situacija općine Saborsko |
| Rubrika "Foto komarac" |
| Obilježimo 15.5, te 20 i 26.6 |
| Otvoreno pismo prof. dr. sc. Marijana Jošta |
| Društvo za zaštitu životinja Dubrovnik |
| Nansen dijalog centar |
| Nansen dijalog mreža |
| Obilježimo 29 i 31.5 |
| Međunarodni natječaj “Prestani pušiti i pobjedi” |
Posljednje, 166 mjesto, zauzela je Sjeverna Koreja. Najgora situacija sa slobodom medija vlada u Aziji, gdje se osam zemalja svrstalo među deset najgorih - Sjeverna Koreja, Burma, Laos, Kina, Iran, Vijetnam, Turkmenistan i Butan. Nezavisni mediji u tim zemljama uopće ne postoje ili im vlasti neprestano onemogućavaju rad. Najgora situacija u Africi utvrđena je u Eritreji i sve ukazuje na to da ne postoji povezanost slobode medija s gospodarskim razvojem zemlje. Zemlje EU dobro su ocijenjene, izuzevši Italiju i Španjolsku. Zbog ubojstava i otmica novinara Rusija je za tu profesiju i dalje jedno od najopasnijih mjesta na svijetu. Osim državnog nasilja, novinari u nekim zemljama su izloženi i nasilju političkih stranaka, mafije i gerilaca (Bangladeš, Kolumbija, Filipini) ili se, kao u slučaju Nepala, znaju naći u vatri snaga sigurnosti i pobunjenika.
MEĐUNARODNI DAN CRVENOG KRIŽA 08.05
Crveni križ je “rođen” u Ženevi 1863. godine, a potvrđen od 10 zemalja Europe 1864. godine. Ženevskom konvencijom je od ideje velikog humanista Henry Dunanta i Odbora petorice uglednih građana prerastao u pokret Crvenog križa i Crvenog polumjeseca kojeg danas čine djelatnici profesionalci i 300 milijuna volontera širom svijeta. Hrvatski Crveni križ nacionalno je društvo Crvenog križa Republike Hrvatske i u tom je svojstvu priznat od Vlade Republike Hrvatske i Međunarodnog odbora Crvenog križa (ICRC). HCK djeluje putem Nacionalnog ureda u Zagrebu i društava Hrvatskog Crvenog križa s vlastitom pravnom osobnošcu u županijama, gradovima i općinama. Uspostavljenom organizacijskom strukturom HCK slijedi ustroj državne uprave. HCK je neovisna nevladina organizacija koja ispunjava humanitarne zadaće od pojedinačne ili opće potrebe uz pomoć dobrovoljaca, kao i profesionalno angažiranog osoblja. Doseg i polje djelovanja HCK-a određeno je prihvaćanjem i provedbom sedam temeljnih načela Međunarodnog pokreta Crvenog križa, pri čemu se vodi osobita skrb o djelotvornosti i uspješnom povezivanju zadanih načela, programa i poduzetih djelatnosti.
SVJETSKI DAN ZAŠTITE OKOLIŠA 05.06
Posljednja dva stoljeća najveći utjecaj na prirodni okoliš ima čovjek, koji ga je mijenjao kako bi sebi što brže učinio život sve boljim. Nažalost, jer čovjek ne mari pritom za moguće štete po zdravlje u sadašnjosti i na ugroženu opstojnost čovječanstva u budućnosti. Iskrčio je pola šuma na Zemlji, sve češće paljenjem, radi dobivanja površina za stočarstvo i poljoprivredu što je na kraju dovelo do isušivanja plodnih suptropskih područja i širenja pustinja. Izgaranja fosilnih goriva i šumski požari uvećavaju sadržaj ugljičnog dioksida u stratosferi, što pojačava efekt staklenika, čime raste temperatura na Zemlji i količina ultravioletnih zraka pristiglih do čovjeka. Čovjek, ugrožavajući opstanak preostalih prirodnih izvora i remeteći njihove odnose, najviše ugrožava vlastitu egzistenciju.
Čovječanstvo ima samo dva izbora: bezbrižno trošiti kao do sada na štetu vlastitog okoliša ili racionalno koristiti i čuvati izvore iz okoliša. Kako uskladiti zaštitu i očuvanje okoliša s gospodarskim razvojem? Korištenjem novih i manje štetnih izvora energije, npr. prirodnog plina i solarne energije, čistim tehnologijama, štednjom sirovima i prirodnih dobara, očuvanjem preostalih prirodnih ekosustava i krajobraznih prostora, ograničavanjem urbanizacije, smanjivanjem onečišćenja zraka, tla i vode, zbrinjavanjem otpada, etičkom kontrolom porasta svjetskog stanovništva. Jako puno može učiniti i pojedinac, svojim osobnim aktivnostima, npr. da se više koristi komunalnim transportnim sredstvima, da više hoda, da dosljedno luči i odvaja razne vrste kućnog otpada itd. Ali, građanska svijest je na nuli pa ne treba previše usmjeravati očekivanja na velike količine osvještenih pojedinaca. Ekološka politika suočava se s interesima kapitala i tržišta, te sa sebičnim interesima neupućenih pojedinaca koji brinu brigu od danas na sutra, za ostvarivanje svoje neposredne koristi, ne misleći na to što će biti s budućim generacijama. Znanost često ne pronalazi brzo pravu istinu jer je dug put od hipoteze do otkrića istine.
U slučajevima kad je znanost prognostički nesigurna, ona je ipak u stanju da ukazuje na pretjerivanja i da predlaže privremene mjere. Inače bi znanstvene nedoumice u ekologiji mogle imati za posljedicu kontroverzne reakcije politike i javnosti. Tijekom proteklih pet tisućljeća, od posljednjeg ledenog doba, zemaljska se atmosfera zagrijala za 4-5°C, a pogotovo u cca stotinjak godina industrijske revolucije. U troposferi je sloj prirodnih stakleničkih plinova: najveći je dio vodena para, manje je ugljičnog monoksida i u tragovima još nekih drugih. Oni propuštaju Sunčeve zrake, jedino sloj ozona zadržava veći dio za čovjeka opasnih ultravioletnih zraka B i C. Staklenički plinovi vraćaju na Zemlju toplinske infracrvene zrake, a to zadržava na Zemlji za čovjeka najpovoljniju temperaturu od +15°C, inače bi temperatura u prosjeku bila samo -18°C. Izgaranje fosilnih goriva (termoelektrane, automobili) i paljenje velikih površina tropskih šuma proizvode velike količine ugljičnog dioksida, a kemijska industrija proizvodi freone i halone što sadrže klor, fluor i brom. Svi oni, prvo, uvećavaju koncentraciju stakleničkih plinova, čime se vraća više topline na Zemlju i, s druge strane, razbijaju se molekule ozona koje prirodno zadržavaju ultravioletne zrake. Zato klima na Zemlji biva sve toplija, a više ultravioletnih zraka izaziva više zloćudnih bolesti kože i očnu mrenu, te uništava morske planktone kojima se hrane ribe.
Međunarodno prihvaćeni Protokol iz japanskog Kyota (1997.) predviđa obavezu Vlada o mjerama za smanjenje emisija ugljičnog dioksida i drugih umjetnih stakleničkih plinova. Ali, dio klimatologa zastupa mišljenje da je dosadašnje zatopljenje Zemlje još uvijek unutar prirodnih klimatskih oscilacija i da je takvih, relativno naglih, promjena već bilo u povijesti Zemlje. Naime, eonima, količina Sunčeve energije što stiže na Zemlju promjenljiva je veličina: prvo, zbog mijenjanja nagiba zemaljske osovine prema Suncu (tzv. recesija) i zbog toga što kružno gibanje Zemlje oko Sunca postaje eliptično. Takve znanstvene nedoumice, uz pritisak energetske i kemijske industrije, argument su da se pojedini državnici (prednjači USA) povlače i ne pristaju provoditi skupe mjere temeljene na zaključku Kyoto-protokola. Vjerojatno su dijelom u pravu i jedni i drugi znanstvenici pa, dok se te znanstvene dileme ne riješe, ipak bi valjalo poštivati Kyoto-protokol. Problemi zaštite okoliša zahtijevaju tijesnu suradnju politike, etike, odgoja, medija, tehnike i znanosti. Smatra se da su glavni uzroci opterećenja okoliša nagli porast broja stanovnika na Zemlji, praćen njihovom težnjom za što višim životnim standardom, za što je pak potrebna tehnologija koja zahtijeva sve veću potrošnju sirovina i energije u proizvodnom procesu. Time prirodni izvori za rastuće potrebe stanovništva postaju sve ograničeniji: fosilna goriva, sirovine, drva, pitka voda, morske ribe, namirnice itd.