OTVORENO PISMO PROF. DR. SC. MARIJANA JOŠT-A
Eto i u nas biotech industrija financira tisak propagandne brošure, koja se umeće, kojeg li apsurda, u hrvatski časopis za popularizaciju prirodnih znanosti i ekologije, a sve to služi kao pomoćna literatura učenicima srednjih škola. No ni to nije dosta. PRIRODA se tiska tek u šest tisuća primjeraka, pa stoga ovaj daleko brojniji propagandni materijal treba podijeliti i na druge načine. Jedno, među rješenjima glavnog urednika PRIRODE, prof. dr. sc. Oskara P. Springera je cirkularno pismo uz koje prilaže spornu brošuru i šalje na privatne adrese (objavljeno u prošlom broju).
PRIRODA, mjesečnik za popularizaciju prirodnih znanosti i ekologije Hrvatskog prirodoslovnog društva, član međunarodne udruge za razvoj i zaštitu okoliša (EARTHACTION), član programa za okoliš Ujedinjenih naroda (UNEP), s tradicijom izlaženja od 1911. godine, s nakladom od 6 tisuća primjeraka, financiran od strane (tadašnjeg) Ministarstva znanosti i tehnologije RH, kao prilog dvobroju 8-9/2003. donosi zasebnu, slikovno bogato opremljenu, koloriranu brošuru (umetak na 16 stranica), pod naslovom "Hrana dobivena iz biljaka oplemenjenih genetičkim inženjerstvom".
| Obilježimo 1, 3, 5 i 18.5 |
| PCAP International |
| Savez udruga za zaštitu potrošača
Hrvatske “Potrošač” |
| Društvo “Potrošač” |
| Hrvatska udruga za zaštitu potrošača |
| OSCE/OESS |
| Ljudska prava – prirodno pravo |
| IOM |
| Hrvatski centar za razminiranje |
| Minska situacija općine Saborsko |
| Rubrika "Foto komarac" |
| Obilježimo 15.5, te 20 i 26.6 |
| Društvo za zaštitu životinja Dubrovnik |
| Nansen dijalog centar |
| Nansen dijalog mreža |
| Obilježimo 29 i 31.5 |
| Međunarodni natječaj “Prestani pušiti i pobjedi” |
Autor sam nadalje kaže da bi danas pišući takvu publikaciju promijenio neka poglavlja, posebno ono o ekološkoj poljoprivredi. Autor mi je poslao američku verziju, pa nije teško zaključiti da je hrvatska verzija samo prijevod s ponešto drukčijim razmještajem fotografija. Na moj upit "Koja je onda uloga drugog, hrvatskog autora S. Jelenića?", Amerikanac odgovara "Jelenić je odgovoran za izdanje u Hrvatskoj." Iz sitno tiskane fusnote američkog izdanja može se razabrati da se iza zvučnog naziva The San Diego Center for Molecular Agriculture krije udruga znanstvenika javnih istraživačkih institucija, financirana donacijama, medu ostalim i donacijama industrije, dakle transnacionalnih korporacija - na njihovoj WEB stranici među ostalima nabrojene su i dvije najveće korporacije DuPont i Syngenta. Poznato je da biotech korporacije u nekim javnim institucijama SAD-a (i Europe) financiraju, a time i kontroliraju rezultate na i preko 80% znanstvenih biotehnoloških istraživanja. U Americi (i dalje) postoje naoko nezavisne udruge, WEB stranice i druge organizacione forme, koje uz dobru financijsku naknadu, kao "objektivni i neovisni" subjekti iznose podmetnute stavove korporacija.
Sada mnoge stvari postaju jasnije. S. Jelenić, predsjednik udruge genetičkih inženjera Hrvatske i jedan od urednika Prirode, (pored glavnog urednika) odgovoran je za tiskanje publikacije u Hrvatskoj, a u nekoj drugoj zemlji za tisak tog reklamnog pamfleta odgovorna je neka druga osoba, pa tako prema mom saznanju za tisak brošure u Italiji pod naslovom Agricoltura alimenti e biotecnologie odgovorna osoba je Mirella Sari Gorla, za englesko i francusko govorno području Afrike (Foods from genetically improved crops in Africa i Aliments issus des variétés cultivées qénétiquement améliorées en Afrique) odgovorna osoba je Jocelyn Webster. Uspješna strategija biotech korporacija je: pronaći "prodane duše" u vladi i/ili znanosti neke zemlje te na mala vrata, bez suglasnosti šire javnosti, u zemlju ugurati GM usjeve i hranu.Poslao sam pisani kritički osvrt na tu spornu brošuru, no PRIRODA ga ne objavljuje. Na moj telefonski upit, urednik mi je pojasnio da moram čekati red. I nakon četiri mjeseca čekanja odlučio sam se na ovaj vid komunikacije s javnošću.
Međutim, na moj raniji članak: "Prekrasnu raznolikost živih bića ne određuje samo genetski kod" (PRIRODA, 10/2003), komentari nekih drugih kritičara nisu trebali toliko čekati. Odmah u narednom broju 11/2003 pod naslovom "Rasprava o oplemenjivanju biljaka genetskim inženjerstvom" javilo se šest kritičkih priloga. Kako ni jedan od kritičara nije po specijalnosti oplemenjivač bilja, nije ni čudo da o pitanjima oplemenjivanja bilja genetskim inženjerstvom nije bilo ni spomena (oplemenjivanje bilja je multidisciplinarna znanstvena grana temeljena na brojnim biološkim disciplinama: genetika, anatomija, citologija, fiziologija, fitopatologija, entomologija, biometrika, nutricionistika, tehnologija prerade itd.) . Umjesto toga u časopisu kreće vrlo netolerantan napad, koji bi trebao diskreditirati pisca članka kao znanstvenika. Ima i vrijedanja, pa neka učenici iz pomoćne literature uče kako raspravljaju znanstvenici u Hrvatskoj!Činjenica jeste, u mom članku potkrale su se tri štamparske pogreške, kojih ne bi bilo da je tekst lektoriran i pogreške ispravljene prije tiska. Koliko je to moj propust, još je više propust časopisa. Akademik Željko Kućan, hvaleći brošuru "Hrana dobivena iz biljaka oplemenjenih genetičkim inženjerstvom" kaže:
“Prilog genetičkih inženjera napisan je stručno i znanstveno utemeljeno" te nastavlja "I nakon tog divnog priloga dolazi diverzija M. Jošta. Gospodine uredniče, upravo je nevjerojatno da ste takovo što mogli propustiti u svoj (i naš) časopis."). Dalje me napada zbog pogrešno tiskanog imena "Venter". A u žaru kritičkog napada sam čini dodatne dvije pogreške tvrdeći da se ime "Prusiner", treba pisati s dva "s" (pogrešno!), a "Celera" da s dva "l" (opet pogrešno!). Ovo sada nisu tiskarske pogreške, vec tvrdnja akademika Kućana! Pritom konstatira: "Ne znam odakle Jošt crpi svoje podatke - sigurno ne iz znanstvene literature...". Svaki od nas svojim djelom ostavlja dojam - svoju sliku, pa se pitam: Je li slika koju je o sebi ostavio akademik Kućan, plaća za njegovu zloću? U nastojanju moje javne znanstvene diskreditacije javio se i izvjesni Petar Mesić iz Varaždina (bez navoda specijalnosti i radnog mjesta). Slažem se s njime da je umjesto "Amaranth" trebalo pisati "Amaranthus" i smatram da jedan časopis za popularizaciju prirodnih znanosti nije smio propustiti takvu štamparsku pogrešku.
Medutim nije u pravu kada tvrdi da je umjesto "štir" trebalo pisati "šćir", pa ni onda ako se u hrvatskoj stručnoj literaturi u više navrata pogrešno pojavljuje takav naziv. Hrvatski književni naziv je "štir", a "šćir" je narječni oblik, tvrdi jezikoslovac prof. dr. sc. Bulcsu Laszlo. Ispada da se najavljena "Rasprava o oplemenjivanju biljaka genetskim inženjerstvom" pretvorila u raspravu o jeziku, što nije ni čudo jer ti kritičari o oplemenjivanju bilja, o pljoprivredi, pa ni o hrani, pojma nemaju. Vidljiva je namjera da se znanstveno ocrni protivnik primjene genetičkog inženjerstva u poljoprivredi. Pripadnost gospodina Mesića klanu napadača postaje jasnija tek kada se sazna da je on agronom i zastupnik multinacionalne korporacije Syngenta u Hrvatskoj. Među kritičarima je i dr. sc. Srećko Jelenić, famozni koautor sporne publikacije, ili bolje odgovorna osoba za njen tisak u Hrvatskoj. Čovjek kome sam, u najboljoj namjeri još pred dvije godine, ponudio da zajedno napišemo svoje "pro" i "contra" argumente vezane uz GMO. Nikada nismo ostvarili ovaj naum, jer on izgleda više voli biti "odgovorna osoba" za Hrvatsku.
Dr. Jelenić si dapače uzima slobodu, da starijeg kolegu, koji preko 40 godina radi na polju genetike i oplemenjivanja bilja i u tom radu bilježi značajne medunarodno priznate rezultate, naziva "genetičar" (pod navodnicima!). Uska specijalizacija danas je veliki problem znanosti, pa nije ni čudno da jedan akademik, po edukaciji kemičar, nedovoljno zna o interakciji gena i okoliša, o nasljednosti (heritabilnosti) i drugim pojmovima kojima oplemenjivači bilja svakodnevno barataju. Kako izgleda, specijalizacija genetičkih inženjera toliko je uska da čak ne prihvaćaju ni druge grane genetike. Pa stoga ne čudi da ih toliko uzbuđuje tvrdnja iznesena u naslovu mog priloga "Prekrasnu raznolikost živih bića ne određuje samo genetski kod". Genetika kvantitativnih svojstava, genetika populacije i heritabilnost za njih su strani pojmovi. Netrpeljivost prema onima koji razmišljaju drukčije (a k tome nemaju vlast) ostala je ista kao i pred pedesetak godina, pa nas i ne čudi novogodišnja čestitka međunarodno poznatog genetičara, akademika Miroslava Radmana: "Ja nam svima za Novu Godinu želim slobodu sumnje bez koje nema prave slobode te da iz starog upravo prošlog barbarstva, ne upadnemo u novo, buduće "high-tech" barbarstvo.". Napada i Malo vijeće hrvatskog biološkog društva 1885 i Upravni odbor Hrvatskog genetičkog društva, društva kojeg sam tridesetak godina bio član, u jednom periodu i njegov tajnik.
No danas se u njemu ne osjećam ugodno, pa sam opravdano istupio. Pitam se jedino jesmo li svjesni po čijoj muzici plešu ovi znanstvenici? Primjena genetičkog inženjerstva u procesima poljoprivredne proizvodnje i proizvodnje lijekova pred nas postavlja nova etička, zdravstvena, ekonomska, socijalna i okolišna pitanja, suprotstavljajući znanstvenike i poslovne ljude širom svijeta. Svaka od suprotstavljenih strana žustro brani svoje stavove, iako je već danas poprilično jasan ishod.Pokušati ću objasniti zašto je "biološki fatalizam" znanstvenika koji zagovaraju genetičko inženjerstvo pogrešan. Genetičko inženjerstvo se zasniva na pogrešnim doktrinama "biološkog determinizma" i "centralne dogme”. Prema "centralnoj dogmi" nobelovaca Cricka, svaki gen kodira redoslijed aminokiselina u molekuli određene bjelančevine. Iz toga proizlazi, da bi odnos broja gena i broja bjelančevina nekog organizma trebao biti 1:1. Dakle, za tvorbu oko 100 tisuća bjelančevina ljudskog tijela, trebalo bi oko 100 tisuća gena. Medutim iz kompanije Celera, koja je u razdoblju 1990-2001. radila na najgrandioznijem, tri milijarde američkih dolara teškom i najbolje reklamiranom projektu sekvencioniranja ljudskog genoma, stiglo je iznenadenje: ljudski genom se sastoji od oko 30 tisuća gena.
Craig Venter, voditelj tog projekta tvrdi: "Mi naprosto nemamo dovoljno gena, pa proizlazi da postavke biološkog determinizma ne mogu biti ispravne. Prekrasnu raznolikost ljudske vrste ne određuje samo genetski kod. Naše okruženje je također bitno.” Iznenađuje činjenica, da bi čitač CD-a humanog genoma vrlo lako mogao zamijeniti čovjeka s mišem, jer 99 posto gena u miša i čovjeka potpuno su identični. Ako je prema 'centralnoj dogmi' odnos gena i bjelančevina organizma 1:1, kako objasniti da utvrdenih 30 tisuća gena kodira, ne kako se smatralo 100 tisuća, već kako se danas pretpostavlja oko 250 tisuća bjelančevina ljudskog tijela. Utvrđeno je da čovjeka krasi preko 4 milijuna različitih svojstava. Kako objasniti bogatstvo raznolikosti svojstava između individua unutar ljudske vrste. Kako tek pojasniti ogromnu različitosti između čovjeka i miša, kad je ona uvjetovana samo s oko 300, za te dvije vrste različitih gena.
Sve to znači da konačni opis života treba nešto više od samog redoslijeda gena na molekuli DNA. Eric Lander, jedan od Craig Venterovih suradnika na spomenutom projektu zaključuje: "Čovjek bi trebao naučiti lekciju iz poniznosti." No izgleda da danas čovjek još nije spreman za takvu lekciju. Venter i suradnici (Science, 2002.) kao jedno od mogućih objašnjenja navode činjenicu da čak 4096 ljudskih gena može proizvoditi veći broj bjelančevina. Danas je poznato da npr. jedan gen iz stanice unutarnjeg uha može kodirati, ne jednu, vec 576 različitih bjelančevina. (Zasada je rekorder jedan od gena vinske mušice, koji može kodirati čak preko 38 tisuća takvih različitih proteinskih molekula.) Tko određuje kada će određeni gen kodirati neku određenu bjelančevinu, za sada je van čovjekove spoznaje.
Ove činjenice u potpunosti ruše 'centralnu dogmu' na kojoj se zasniva ideja o genetskom inženjerstvu. Da bi novonastala nit molekule bjelančevine postala biokemijski aktivna, mora se 'smotati' u precizno organiziranu, klupku sličnu strukturu. I ovdje je Crick pogrešno pretpostavljao da je aktivna struktura svake molekule bjelančevine određena redoslijedom aminokiselina, pa se stoga svaka molekula novonastale bjelančevine pravilno oblikuje. Danas se zna da nepravilno 'smotana' bjelančevina ostaje neaktivna, sve dok ne dođe u doticaj s posebnim tipom bjelančevine nazvane chaperone, koja ju ispravno oblikuje. Veliki značaj ovog posebnog tipa bjelančevine otkriven je tek nakon pojave nove degenerativne bolesti mozga uzrokovane prionima. I evo još jednog dokaza nakaradnosti 'centralne dogme'. Dok Crick i njegovi sljedbenici tvrde da su za biološko umnažanje i infektivnost, neophodne nukleinske kiseline DNA i RNA, analiza infektivnog materijala prionskih bolesti (scrapie, TME, CWD, BSE) nije pokazala prisustvo nukleinskih kiselina.
Dokazano je (S. Prusiner, 1980.) da je uzročnik kravljeg ludila (BSE) prion - bjelančevina bez nukleinske kiseline. Oplemenjivanje bilja je složena agronomska znanost koja se temelji na genetici, anatomiji, fiziologiji, fitopatologiji, entomologiji, ekologiji, tehnologiji prerade, nutrcionistici i td. Oplemenjivači bilja već odavno znadu da su sva gospodarski važna svojstva, kao što su npr. urod i kakvoća, kontrolirana večim brojem gena (poligeno nasljeđivanje). Svi ti geni su u interakciji, kako međusobno, tako i s okolišem. Molekularna genetika ovdje ima svoje mjesto i značaj, no u oplemenjivanju bilja daleko su značajnije neke druge grane genetike, kao populaciona genetika i genetika kvantitativnih svojstava, koje molekularni genetičari neopravdano podcjenjuju. Pa i kod svojstava koja su kontrolirana samo jednim genom imamo pojavu da cijeli niz različitih gena (multipli aleli) kontrolira izraženost istog svojstva. Školski je primjer boja očiju vinske mušice koja može varirati u nijansama od crvene do bijele.
Tu je značajna i pojava pleiotropnog učinka gena kad jedan gen kontrolira izraženost dvaju ili više fenotipskih svojstava. Sve to jako otežava uprošćeni pristup genetičkih inženjera. U oplemenjivanju bilja na otpornost prema bolestima danas je prihvaćena"gen za gen" teorija, koja kaže da određeni gen biljke brani domaćina samo od određenog gena gljive patogena. Tako npr. kod otpornosti pšenice prema gljivičnoj bolesti pepelnice (Erysiphe graminis f.sp. tritici) danas poznajemo vec oko 25 gena otpornosti (Pm1-25), a njihov se broj stalno povećava. To znači da će vijek oplemenjivanjem stvorene, nove, na pepelnicu otporna sorta, biti do pojave novog mutiranog gena u populaciji patogene gljive. Ovo samo potvrđuje da u prirodi "sve samo mijena jest" i ništa nije stalno. Genetički inženjeri su danas pripadnici "znanstvene civilizacije", pojednostavljenog - redukcionističkog pogleda na život, koji još uvijek svoje postavke temelje na obezvrijeđenoj 'centralnoj dogmi' i smatraju da se život može slagati od elemenata kao od lego kockica. Uska, specijalistička naobrazba i nedostatak cjelovitog (holističkog) pristupa problemu koji žele riješiti dovodi do pogrešnih postavki. Za ilustraciju moje tvrdnje može poslužiti primjer "Zlatne riže" obogaćene provitaminom-A, o čemu ćemo pisati u idućem broju glasnika.